Uporaba medija u ''novoj evangelizaciji''

Autor: don Ivo Balukčić

Subota, 12. ožujka 2011.

Kroz ovaj tjedan, u ''Duhovnim poticajima - Živo vrelo'' razmišljali smo o velikom pastoralni pokret u Katoličkoj Crkvi - ''novoj evangelizaciji''. Danas ću nešto reći o važnosti medija u provođenju ''nove evangelizacije''

Uviđajući značaj sredstva društvenog priopćivanja u naviještanju Evanđelja već je Papa Pavao VI. napisao: ''Crkva bi se osjećala krivom pred svojim Gospodinom kad ne bi upotrebljava ta moćna sredstva koja ljudski um svakodnevno čini još savršenijim. Pomoću njih ona poruku koju čuva 'propovijeda na krovovima' (Usp. Mt 10,27; Lk 12,3). U tim sredstvima ona nalazi uspješan oblik suvremene propovjedaonice. Zahvaljujući njima ona je u stanju govoriti masama.“ Stoga se Crkva neprestano pita koji su najbolji načini za naviještanje Božje riječi današnjem čovjeku. Ivana Pavla II., kojega mnogi smatraju jednim od najvećih komunikatora današnjice, napisat će: ''Uznemirenim srcima zbog opasnosti koje mogu proizvesti nove tehnologije ja kažem: ne bojte se. Ne ignorirajmo realnost u kojoj živimo, proniknimo tu realnost u njezinoj dubini. Pokušajmo u svijetlu vjere razlikovati autentične znakove vremena.''

Upotreba sredstava društvenog komuniciranja u naviještanju evanđeoske poruke ne može potpuno nadomjestiti kontakt osobe i osobe, koji ostaje nenadoknadiv i temeljan. Sredstva društvenog komuniciranja ne mogu nadomjestiti govorno propovijedanje, ali ga mogu podržavati. Radi se o kreiranju dinamičke strukture između evangeliziranja preko neposrednog propovijedanja i evangeliziranja preko masmedija, na način da poboljšavajući i preferirajući jedan, automatski se favorizira i poboljšava i drugi način. To znači da je potrebno imati na umu mogućnosti masmedija i koristiti ih; ali u isto vrijeme ne treba zaboraviti i njihove granice. Medij mogu olakšati ali nikako nadoknaditi djelovanje čovjeka. Oni mogu pomoći tako da izazovu simpatiju, interes, predstaviti životna iskustva koja mogu zaokupiti pozornost, mogu biti kritički ispit savjesti, pripomoći da se osoba približi kršćanskoj zajednici. Dakle, mediji trebaju i mogu biti potpora u cjelovitom evangelizacijskom djelovanju.

Stoga, Crkva treba neprestano razmišljati o toj stvarnosti i pronalaziti prikladne načine i sredstva komuniciranja. Jer kako reče jedan komunikolog: ''Elektronska planetarna mreža može biti infrastruktura za zemaljske Agape. Siguran sam da novi načini shvaćanja mogu pripomoći i biti putokaz u spoznaji Boga. Siguran sam da strast za prenošenjem informacija mogući je smjerokaz za realiziranje 'Svetog saveza'…. Dobro vidim zlo koje razara svijet. Međutim, vidim dobro i znakove vremena koje proizvodi snaga Božja, kad su u pitanju mediji i nove tehnike komunikacije. Nalazimo se danas između Babilona i Duhova, ali sam siguran da Duh je već prisutan: vjetar Duhova pobjeđuje.'' (P. Babin)